Poštovani prijatelji!
Spremajući se pisati ovo pismo, iz misli mi ne izlaze sjećanja na davno pročitanu knjigu Karla Štajnera „7000 dana u Sibiru“, knjigu autorovih sjećanja na 20 godina koje je, lažno optužen, proveo u logorima Sibira.
Sjećam se snažnog prožimanja spoznaje o surovosti i bešćutnosti komunističkog režima. Osjetio sam tada neopisivi poriv posvetiti se kidanju tih strašnih okova sa sudbine svoga života, ali i sa sudbine života moga naroda.
Znao sam već tada da ne postoji sila na svijetu koja će me zaustaviti na putu ostvarenja ovoga cilja. I čvrsto sam vjerovao da se strahote koje je proživio autor te knjige rušenjem toga režima nikada više neće događati niti jednom ljudskom biću.
